Magazin Etnoumlje / Rubrika: Profilisanje

Na onlajn kafi sa Lidijom Dokuzović

Nakon čak dvanaest godina pauze, Afion se vraća na velika vrata i donosi nam poznati nežni etno-fjužn zvuk u novom ruhu. Ovaj hrvatsko-makedonsko-švedski sastav se može pohvaliti ne samo pozitivnim reakcijama domaće publike, već i popularnošću u inostranstvu. Povod za razgovor sa Lidijom Dokuzović o Afionu, novom albumu, uzorima itd, jeste aktuelna promocija izdanja Treći bilbil, objavljenog 2020. godine, u ona vrlo nezgodna vremena…

Autor: Ivana Dimitrijević

Lidija Dokuzović, 2022 (foto: Saša Kajić)

Afion je world music a.k.a etno bend, koji nastupa od 2003. Međutim, njihov poslednji album Treći bilbil postao je pravi fenomen na regionalnoj indi sceni i izazvao pozitivne reakcije publike. Večernji list je svrstao Trećeg bilbila u top 10 albuma u godini u kojoj su muzičari ostajali bez posla, a portali I Might Be Wrong i Ravno Do Dna su najnoviji album Afiona svrstali u top 15 i 20 najboljih albuma te godine. Interesantno, na ovim listama se Afion nalazi rame uz rame sa najrazličitijim bendovima, od post-panka do fanka.

Pitali smo se, kako im to uspeva?

U trenutnom sastavu, Afion čine Lidija Dokuzović (vokal), Aleksandar Jovevski (kaval i tambura), Danijel Maoduš (gitara), Nenad Kovačić (udaraljke) i Jesper Nordberg (kontrabas). Svaki od članova ima iza sebe seriju interesantnih muzičkih projekata. Nenad Kovačić je frontmen popularnog rege sastava Antenat, nekadašnji član ekipe Naš Mali Afro Band, a uz to svira u Sevdah Takhtu Damira Imamovića, komponuje za dokumentarne filmove i pozorišne predstave. Danijel Maoduš se godinama bavi i filmskom muzikom i dobitnik je prestižne muzičke nagrade Porin za produkciju albuma Dunje Knebl, poznate izvođačice tradicionalne muzike. Aleksandar Jovevski je lider benda Monistra i dobitnik brojnih međunarodnih muzičkih nagrada. Šveđanin Jesper Nordberg najnoviji je član Afiona, svira improvizovanu muziku, a zaljubljenik je i veliki poznavatelj romske muzike iz Srbije.

Prikaz albuma Treći bilbil sastava Afion

Naša današnja sagovornica je takođe mnogo toga: glavni vokal u Afionu, po profesiji etnolog i profesorka hrvatskog jezika i književnosti, ali i horovođa. Tokom godina muzičkog rada, vodila je Ethno Croatia, internacionalni etnokamp Muzičke omladine u Grožnjanu u Istri, vodila je aktivističke i samoorganizovane horove: lezbijsko-feministički Le Zbor, Zagrebački zbor pritužbi, žensku vokalnu grupu Čipkice, hor Srpskog društva Prosvjeta Zbor Xop, hor Makedonskog kulturnog društva Krste Misirkov Momi biserni. Osim toga, pevala je u bendu Zykopops (sastavljen od članova bandova Kries/Elemental, predvođenih škotskim violinistom i producentom Martinom Swan-om).

Danas živi u Švedskoj, ima svoj Trio, a često je u južnijim krajevima, gde u sklopu organizacije Trad in Etno u Pazinu drži radionice pevanja i nastupa sa bendom širom Evrope i Balkana.

Lidiju Dokuzović smo putem internet veze zatekli u Zagrebu i pitali je štošta o promociji novog albuma, muzičkim uzorima i našim etno-scenama.

Pre svega, reci nam kako je bilo na promociji albuma Treći bilbil u Zagrebu, u junu?

– „Imali smo promociju u tri grada. Prvo na Krku, u sklopu Etno Festa u Kaštelu, nakon toga u Zagrebu, i na kraju u Zaboku. Mogu reći da su sva tri koncerta bila posebna na svoj način zbog ambijenta i publike. Koncert u Zagrebu je trebao biti napolju, ali je zbog kiše prebačen unutra, tako da je bilo malo vruće, ali to nas nije spriječilo da zajedno s publikom pjevamo, plešemo i znojimo se u usijanoj atmosferi. Bilo je posebno dirljivo čuti publiku, koja je znala tekstove pjesama od početka do kraja. Tako da sam ponekad samo kao Mišo Kovač, digla ruka, a publika pjeva (smeh). Bio je onak’ pravi dernek!

U Krku smo nastupali, nažalost, bez našeg basiste koji se razbolio pa nije mogao doputovati iz Švedske. Ali, na kraju je i to sjajno prošlo, malo smo prearanžirali pjesme, a publika je bila predivna. Bilo je i veoma emotivno, jer dugo nismo svirali. Posljednji put smo svirali zajedno u Danskoj, u septembru prošle godine. Super je bilo, nove pjesme su dobro prošle, a publika je plesala s nama na stare hitove.

Afion na festivalu ”Proljeće u Zaboku”, 2022 (foto: Matija Smuk)

Na kraju turnejice smo nastupali u Zaboku, u bajkovitom prostoru kod Polanovića, gdje su pak ljudi sjedili i pozorno slušali, onako skandinavski!

U Zagrebu i Zaboku je s nama svirao kontrabasist Zvonimir Šestak. Odsvirao je koncerte besprijekorno. Lijepo je raditi s takvim profesionalcima.

U julu smo nastupili u Njemačkoj i u Makedoniji: u Skoplju, Bitoli i Ohridu. U Makedoniji smo bili posljednji put 2008. Imala sam i malu tremu, jer sam pjevala i makedonske pjesme, i to pred Makedoncima!”

Naslovnica albuma Treći bilbil sastava Afion, 2020

Svaki naredni album je zreliji muzički, ali i dizajnerski. Poslednji album, Treći bilbil, dizajnirala je Melinda Ševčić, umetnica iz Subotice, koja živi i radi u Hrvatskoj, i bavila se vizuelnim ulepšavanjem bolničkih i zatvorskih prostora. Možeš li nam reći nešto više o saradnji sa njom, i otkud cvetna pluća na vašem albumu baš 2020. godine?

– „Drago mi je što su za likovno oblikovanje albuma zaslužne dvije žene: umjetnica Melinda Šefčić i dizajnerica Ana Zekić, koja je Melindine radove tako lijepo priredila za omot Trećeg bilbila. Suradnja s Melindom započela je prije korone. Danijel (gitarist) je bio taj koji ju nam je otkrio. Mene se posebno dojmio njezin rad Udahni život – šarema cvjetna pluća kojima je oslikala zid Klinike za plućne bolesti na Jordanovcu u Zagrebu. Jednoglasno smo odlučili da nam to bude duplerica na albumu. Zatim je Melinda u istom stilu napravila crtež maka za naslovnicu te zvijezde i mjesec. Tako da je ideja o plućima došla prije korone, ali je ispalo vizionarski. Album Treći bilbil smo izdali tijekom pandemije, teškog razdoblja za sve, a posebno za muzičare. Međutim, ljudi su počeli naručivati naše ploče, zatim bi se slikali s tim rastvorenim cvjetnim plućima i slali nam fotografije. Nekako smo se kroz te fotografije zajedno bodrili, jačali i podržavali. Bilo je jako dirljivo dobivati fotografije iz cijeloga svijeta.

Drago mi je što smo se povezali s Melindom, i što baš njezini radovi krase naš album jer mislim da su njezini projekti humanizacije prostora bolnica i zatvora jako važni.

Deo vizuelnog aspekta albuma ”Treći bilbil” sastava Afion (dizjan: Melinda Šefčić / Ana Zekić)

I sam Afion je sudjelovao u sličnom projektu. Naime, tijekom turneje u Francuskoj održali smo koncert u jednom od najvećih i najčuvanijih francuskih zatvora u gradu Mo (Meaux). Meni je to bilo jedno od najupečatljivijih iskustava s Afionom: ogroman betonski zatvor, bodljikava žica, atmosfera sivila, teška željezna vrata i rešetke, dolazak zatvorenika na koncert, njihove pognute glave. Koncert je započeo komorno, nategnute atmosfere, ali kako je vrijeme odmicalo sve više se atmosfera razgalila, da bi sve završilo smijehom, plesom i pljeskom. Čak mi je jedan zatvorenik poslije koncerta prišao, zahvalio se na muzici i pohvalio se da zna za Lepu Brenu i Zlatu Petković i da ga naša muzika malo podsjeća na njih! (smeh)

To je bilo zaista posebno iskustvo. Svi smo bili dirnuti. Sjećam se koliko je tim ljudima značilo što smo bili tamo, koliko je kultura bitna za socijalizaciju i povratak u društvo. Muzika i, općenito, umjetnost imaju tu moć da dirnu i oplemene ljude.”

Afion, 2018 (foto: Doringo)

Može se slobodno reći da je Afion jedan od pionira world muzike u regionu. Ko su vam muzički uzori?

– „U Hrvatskoj je 1995. izašla kompilacija Ethno ambient live na kojoj su bili Legen, Dunja Knebl i Lidija Bajuk. S njime počinje etno pokret u Hrvatskoj, kada su glazbenici počeli otkrivati domaći folklor i obrađivati ga. Legen kombinirajući elektroniku s tradicijskim instrumentima, a Dunja i Lidija uz pratnju akustične gitare. Tad je i nastao naziv etno. Međutim i prije njih su se muzičari inspirirali tradicionalnom muzikom. Istarski etnomuzikolog i muzičar Dario Marušić je još 1982. izdao album sa svojim bandom Istranova. Ali, tad se nije upotrebljavao izraz niti etno niti world music, pa je nekako ostao mimo svih „pokreta”. Iz Makedonije su važnu ulogu odigrali Mizar, Anastasija, Vlatko Stefanovski. Domaća scena i izvođači iz osamdesetih i devedesetih su, svakako, utjecali na nas. Afion je došao kasnije, nakon tog etno vala 90-ih i spajanja hrvatske tradicijske glazbe s modernim žanrovima. Prije nas su muzičari već stvorili scenu koja je bila medijski relativno dobro popraćena. Mi smo krenuli, ipak, nekim drugim putem: počeli smo prvo s makedonskim pjesmama (jer smo počeli svirati unutar zajednice Makedonaca u Zagrebu), a kad smo postali samostalan band, proširili smo svoj repertoar s pjesmama iz Hrvatske, BiH i Srbije, zapravo smo uključili i pjesme nacionalnih manjina, što nije bilo uobičajeno, a niti nije uvijek dočekano blagonaklono od strane nekih.

U to vrijeme nije bilo ni interneta, a nije bilo niti suradnje među institucijama pa se do muzike iz drugih krajeva nije dolazilo lako. Imali smo arhiv Instituta za etnologiju i folkloristiku i zapise Vinka Žganca.

Lidija Dokuzović (foto: Ana Opalić)

Tijekom svog studija etnologije u Zagrebu, povezala sam se sa studentima etnologije i kulturne antropologije u Beogradu i Skopju. Tada sam i prvi put bila u Srbiji i u Makedoniji. U to vrijeme su baš izašli albumi Bilje Krstić i Teofilovića. Moj kolega etnolog i pjevač iz Skopja, Vele Solunčev, muzičar u Orkestru Pece Atanasovskog mi je „spržio” tada masu cedeova s makedonskom izvornom muzikom, otkrio mi neke sjajne pjevačice narodne muzike.

„Moja majka me filovala makedonskom muzikom odmalena, kao i sevdalinkama, koje je pjevala na našim dugim putovanjima sa sjevera Njemačke, gdje smo neko vrijeme živjeli, u Zagreb.”

Da sumiram: na Afion je utjecala sva muzika koju smo slušali kao mladi i što danas slušamo. Tu je bio i bluz, rok, rege, džez. Meni je još od srednjoškolskih dana jedan od najdražih bendova Dead Can Dance i Nick Cave, pa vjerojatno od tuda i ljubav prema mračnijim temama.” (smeh)

Jedna od osnovnih definicija world muzike (ili etno muzike) jeste da je to muzika koja meša različite tradicije, što neizostavno dovodi do njihovog međusobnog obogaćivanja. Ali, kritičari bi rekli, u globalizovanom svetu, u kojem se brišu granice među kulturama, ugrožena je autentičnost lokalne, tradicionalne muzike. Na koji način se Afion ophodi prema tradiciji i „autentičnosti”? Da li je autentičnost ugrožena ili je prilagođavanje tradicionalne muzike savremenom ukusu jedini način da ona uplovi u modernost?

– „O kakvoj autentičnosti mi pričamo u 21. stoljeću? Ne živimo na izoliranim otocima. Sve nam je toliko dostupno, internet nas sve povezuje, osim toga, putujemo više nego ikad. Opozicije selo-grad odavno više ne postoje. Sve se mijenja. Kada danas govorimo o tome da je muzičar autentičan, smatramo da je svoj, nepatvoren, prepoznatljiv. Zbog globalizacije i straha od unificiranja kulture, postoji pojačana svijest o očuvanju tradicije. Treba lokalnu muziku podsticati i njegovati, ali ne slažem se da miješanje sa suvremenom muzikom i drugim stilovima ugrožava tradicionalnu muziku. Ako miješanje dovodi do toga da se ta muzika i dalje sluša i prenosi, to znači samo da joj se produžuje život.

Postoje dva različita pristupa tradicijskoj glazbi. Jedan teži ka čistoći, nekoj zamišljenoj izvornosti, dok je drugi pristup slobodniji, daje više prostora za kombiniranje i kreaciju. Na našim prostorima imamo već skoro stoljeće dugu tradiciju čuvanja izvornosti kroz stručnjake koji su govorili seljacima kako trebaju izgledati, pjevati, svirati, oblačiti se i ponašati. I dan danas imamo smotre, natjecanja i žirije koji procjenjuju i savjetuju.

Afion, postava sa drugog albuma (foto: Martin Turšić)

Možda se nekad i gledalo sumnjičavo na miješanje tradicija i miješanje tradicionalne glazbe sa suvremenim žanrovima, ali danas one jednakopravno supostoje. Ima mjesta za sve.

Meni osobno je važno upoznavati različite lokalne tradicije, naučiti pjesme, proučiti stilove. Ali naš cilj nije oponašati i ponavljati naučeno. Tradicija je naša inspiracija, ali nismo prikovani za nju.”

„Evo na primjer… Ja sam rođena u Travniku, živjela sam u Zagrebu, tata mi je iz Slavonije, mama iz Bosne, živim u Švedskoj… Koja je moja tradicija? Ja sam sretna žena, jer sam baštinica mnogih tradicija i kombiniram ih i stvaram svoju autentičnu tradiciju!”

Ima li razlike u tome kako vašu muziku čuju, na primer, Šveđani i kako je čuje dijaspora? Kakvo značenje vaša muzika ima za dijasporu?

– „Mi vani ne sviramo isključivo za dijasporu. Nastupamo na scenama koje posjećuju svi, bili dijaspora ili ne. Ali, točno je da svaka publika ima nešto svoje. Recimo, Skandinavci su veoma radoznali, vole čuti detalje o pjesmi, odakle je, o čemu se radi u pjesmi, u kojim prilikama se izvodi. Te vrlo pažljivo slušaju. Ne pričaju za vrijeme koncerta. S druge strane, kod nas ljudi vole da im se dopusti da imaju neko svoje osobno viđenje muzike, i više im je do plesa i druženja.”

Afion, postava sa prvog albuma (foto: Boris Vidošević)

Počelo je sa tri žene u bendu, a na poslednjem albumu si ti jedina. Kako ti je samoj i kako balansirate mušku i žensku energiju u bendu?

– „Ma, ne znam, toliko sam dugo s muškima u bendu da više i ne primjećujem da sam jedina žena. Valjda sam to kompenzirala vodeći ženske zborove, Čipkice i Le Zbor. Srećom, u bendu nisu neki mačo tipovi, pa i to olakšava stvar. Kad već koristimo te binarne opozicije muško-žensko, muška energija, svakako, nije dominantna u bendu, jer svi mi imamo i svoju mušku i žensku stranu. Sljedeće godine će biti 20 godina kako sviramo zajedno, i poslije toliko vremena osjećate tu neku sigurnost, i razumijete se na nekom drugom, ljudskom nivou. Danijel, Nenad i ja smo tu od početka, Ace je s nama od 2008. Tako da stvaramo u toj nekoj familijarnoj atmosferi.”

Zašto toliko duga pauza?

– „Bili smo jako aktivni i mnogo smo nastupali i u jednom trenutku nam je svima trebala pauza, došlo je do prezasićenosti. Život nas je odveo u neke nove životne, privatne i muzičke avanture. Nenad je počeo svirati s Damirom Imamovićem, ja sa Zykopops-om, Danijel s Dunjom Knebl, a bilo je tu i nekih ličnih razloga: moje preseljenje u Švedsku, pa roditeljstvo…. U svakom slučaju, bilo je dobro napraviti pauzu, obogatiti se nekim drugim iskustvima i okušati se u novim projektima.

Onda je Aleksandar pokrenuo priču da ponovo zasviramo, pa smo se zaista i okupili. Prvo na Trad in Etno festivalu 2018, zatim smo rasprodali koncert u klubu Vintage u Zagrebu, i onda smo rekli: ok, imamo publike, ali hajmo napravit nešto novo, jer nikome se ne sviraju iste pjesme od prije deset i dvadeset godina. I tako je nastao Treći bilbil!”

Kako birate pesme? Selekcija netipičnih narodnih pesama, u kojima se pojavljuju manje popularne teme poput incesta („Bratec kosi”), seksualnosti („Jelica”), feminizma („Baroš oj Barica”) još jedan je veliki doprinos Afiona. Da li teme savremenog društva na neki način utiču na vašu selekciju?

– „Da, svakako me privlače te teme koje si nabrojala, kao i one koje se ne uklapaju u to ružičasto i romantičarsko viđenje baštine. Zatim, pjesme u kojima se čuje ženski glas, koje su možda u ono doba bile i revolucionarne. Osim toga, zanimljive su mi transnacionalne pjesme i teme.

Spomenula si i da imamo neke standardne pjesme na našem repertoaru. Te pjesme koje su standardne danas, nisu to uvijek bile. Recimo, neke od prvih pjesama koje smo izvodili, poput Marijo, deli bela kumrijo nisu bile poznate i standard u Hrvatskoj. Tako da, pitanje oko toga šta je standardno, a šta nije, se mijenja i zavisi u kojoj državi živiš.

E sad, kako biramo pjesme… Uz gore navedeno, razlog može biti i lijepa melodija, zanimljiv ili poetičan tekst, nekad to mogu biti i izvanpoetski momenti. Ali, desi se da me nešto privuče pjesmi i desi se taj klik.”

Da li je Afion nastupao u Srbiji? Kada vas možemo očekivati?

– „Samo jednom: na festivalu Interzone u Novom Sadu, 2005. Imamo mnogo prijatelja i fanova u Srbiji, ali u tom poslovnom smislu su nas putevi vodili drugdje. Moram primijetiti da je malo hrvatskih etno (world music) izvođača iz Hrvatske nastupalo u Srbiji. A i obrnuto. Nije baš uobičajeno vidjeti world music izvođače iz Srbije u Hrvatskoj. Sigurna sam da publike ne bi manjkalo. Zato me i veseli što su Teofilovići izdali za Croatia Records i što sviraju sve više po Hrvatskoj. Ostali muzički žanrovi su odavno odigrali ulogu kulturnih mostova između Srbije i Hrvatske, tu etno malo kaska, ali čini mi se da je sad pravo vrijeme da se to desi i s etno/world music izvođačima. Uglavnom, bilo bi divno svirati i u Srbiji!”

Digitalna izdanja magazina „Etnoumlje” mogu se kupiti na sajtu „Novinarnica”

Lidija Dokuzović (foto: Samir Cerić Kovačević)

… Na kraju, pošto nam se još pričalo sa Lidijom, ali je vreme isteklo, postavili smo joj nekoliko brzih pitanja:

Šta je sevdah?

– „(smeh) Jao, to je veoma složeno pitanje, ali ako ćemo kratko i brzo: Himzo Polovina! Najviše dira!”

Ko su hipsteri?

– „Oni koji nose bradicu, punđicu, košuljicu…”

Kad će novi album?

– „Čekaj, polako, prvo da ovaj ispromoviramo kako treba!”

Treba li etno muzici marketing?

– „Treba, kao i svakoj muzici. Mi, iskreno, nismo od onih koji ulažu u marketing, ali danas moraš biti uporan, ako želiš da dopreš do ljudi u moru informacija koje se nude.”

Dragana Mirković ili Lepa Brena?

– „(smeh) Sjećam se da sam kao dijete gledala na televiziji kako je helikopterom spuštaju na stadion pun obožavatelja, tako da je moj odgovor: Lepa Brena!

Znaš li ti da nam kažeš: koja li je tajna zdrave kose Megan Markl?!

– „Čekaj, znam… duboka hidratacija!”

. . .