Rubrika: Profilisanje

Mi razvijamo igru

Autor: Vesna Bajić Stojiljković

Dr Anton Andonov je priznati scenski umetnik i profesor koreografije narodne igre. Na Akademiji za muzičke, plesne i lepe umetnosti iz Plovdiva (AMTII), na Fakultetu za muzički folklor i koreografiju, dr Andonov je rukovodilac katedre Bugarska narodna koreografija. Nedavno je gostovao u Srbiji, gde je vodio prvi master klas u našoj zemlji, posvećen scenskom stvaralaštvu u oblasti narodne igre. Master klas je organizovan na inicijativu autorke ovog teksta, prof. dr Vesne Bajić Stojiljković, etnomuzikologa i etnokoreologa, rukovodioca odseka Scenska narodna igra i muzika na Institutu za umetničku igru u Beogradu. Master klas se odvijao u prostorijama Instituta, od 21 – 23. februara 2019. godine.

Dr Anton Andonov. Izvor: Lična arhiva umetnika

Još tokom studija etnomuzikologije, 2003. godine, kolega Zdravko Ranisavljević i ja uputili smo se u Plovdiv, ni manje-ni više, nego na Akademiju muzičke, plesne i likovne umetnosti AMTII. Upoznavši Svetlu, kćerku profesora Dimitra Ruskova, koji je tada predavao na Akademiji, na katedri za koreografiju, dobili smo poziv da ih posetimo. Proveli smo tri nezaboravna dana sa profesorom i njegovom porodicom, sa studentima koreografije, prisustvujući praktičnim i teorijskim predavanjima, kao i probama folklornog ansambla, gde je Svetla igrala, a njen tata radio kao koreograf i umetnički rukovodilac.

Ova tri dana ostala su mi u trajnom sećanju, zbog izuzetnog profesionalizma studenata sa katedre za koreografiju, njihove besprekorne uvežbanosti, posvećenog rada i načina komunikacije sa profesorima u rešavanju mnogih scenskih problema sa kojima su se na praktičnim časovima susretali. Svuda po hodnicima čuo se zvuk tradicionalnih instrumenata – kavala, gajdi, gadulki, tambura – a iz učionica su provejavale narodne melodije igara i pesama, puštane po nekoliko puta. Od tog trenutka sam poželela da i mi u Srbiji razvijemo takav studijski program, na kom će se izučavati koreografija narodne igre i svirati tradicionalni instrumenti, kao glavni predmet na studijama. Nakon 15 godina, ideja o takvom studijskom programu konačno se obistinila. Na Institutu za umetničku igru u Beogradu, školske 2018/2019. godine, pokrenut je odsek Scenska narodna igra i muzika u cilju obrazovanja budućih koreografa narodne igre, pedagoga i profesionalnih izvođača u oblastima narodne igre, pevanja i sviranja.

Logično se nametnula potreba da za područje koreografije narodne igre u goste pozovemo nekog sa čuvene plovdivske akademije, što je rezultiralo idejom o održavanju master klasa sa profesorom koreografije, dr Antonom Andonovim.

Trodnevni master klas je obuhvatio teorijska i praktična predavanja iz koreografske režije i koreografske kompozicije prema sistemu koji se razvijao u Bugarskoj od Drugog svetskog rata, i kasnije, u okviru akademskog obrazovanja, koje na Akademiji u Plovdivu datira od 1974. godine. Učešće na master klasu uzeli su učenici Srednje baletske škole iz Beograda, profesionalni igrači i igrači u kulturno-umetničkim društvima iz Beograda i drugih gradova Srbije, umetnički rukovodioci i studenti odseka Scenska narodna igra i muzika Instituta za umetničku igru u Beogradu.

Master klas Antona Andonova u Beogradu, 2019. Izvor: Institut za umetničku igru

Rođen 1975. godine u gradu Jambol u južnom delu Bugarske, Andonov započinje srednjoškolsko obrazovanje u Sofiji na Državnoj koreografskoj školi, da bi ga put vodio dalje na Akademiju u Plovdivu, gradu u kom i danas živi. Karijeru započinje 1995. godine kao profesionalni igrač u čuvenom Ansamblu Trakija u Plovdivu, gde od 2002. radi kao balet-majstor i koreograf. Godine 2010. stiče zvanje profesora na katedri za koreografiju na Akademiji u Plovdivu, a godinu kasnije postaje i njen rukovodilac. Autor je mnogih radova i publikacija o koreografiji i bugarskoj narodnoj igri.

Svoje znanje i iskustvo nesebično je preneo i na master klasu u Beogradu. Ovaj događaj je bio od velike važnosti za razvoj studijskog programa Scenska narodna igra i muzika. Radeći sa polaznicima, Andonov je, vidno oduševljen, istakao da scenska narodna igra u Srbiji ima izuzetan potencijal za dalji razvoj.

Škola koreografije u Bugarskoj veoma je poznata širom sveta, a posebno nama u Srbiji, koji budno pratimo sva nova, pa i starija scenska dela sa bugarske scene. Na akademiji ste do sad razvili mnoge discipline u okviru ove oblasti. U kojoj ste se Vi lično specijalizovali?

Ja sam se specijalizovao za koreografsku režiju. Druga specijalnost koja postoji kod nas je koreograf-pedagog. Naši koreografi rade na mnogim stranama, u udruženjima, školama, na akademijama. Na Akademiji u Plovdivu predajem nekoliko disciplina, kao što su: koreografska kompozicija, obrada narodne igre, scenske forme, praktičan rad na bugarskom eksercizu, teorija bugarske koreografije narodne igre, metodika u radu na koreografiji narodne igre. Volim da radim sa studentima, to me održava u formi razmišljanja i stvaralaštva, isto tako kao što me igranje u Ansamblu Trakija održava u formi scenskog izvođenja.

Anton Andonov na master klasu u Beogradu, 2019. Izvor: Institut za umetničku igru

Kako vidite razvoj scenske narodne igre u Bugarskoj? Ko su Vam bili uzori?

Meni lično bili su uzori izuzetni profesori koreografije, kao što su Daniela Dženeva, Petar Lokanov, Dimitar Ruskov, ali i Kiril Dženev, genije u oblasti scenske narodne igre kod nas. Cela Bugarska izvodi njegove koreografije. Od njega sam učio sve, jer je radio u Ansamblu Trakija, gde sam i sâm započeo svoju karijeru profesionalnog igrača. Na razvoj bugarske škole uticaj je imala ruska škola, budući da su se prvi naši koreografi školovali u Rusiji. Međutim, vremenom je bugarska škola dobila svoj oblik, koncepciju, metodiku i metodologiju u izradi scenskih dela, koja se dosta razlikuje od ruske. Mi smo razvili scensko iskustvo na našem jeziku, svaki element ima svoj naziv, rađeno je na terminologiji. I ono što je vrlo bitno, naša koreografija nije otišla u krajnju stilizaciju u smislu upotrebe baleta.

Kod nas je pravilo da se zadrži stil i karakter određenog područja, da se to prepozna iz svakog scenskog dela. Narodnu igru moramo da obradimo za scenu, ali u svemu treba da zadržimo stil i karakter, i ne koristimo klasične baletske pozicije. Mi razvijamo scensku bugarsku narodnu igru do savršenstva, do najmanjeg detalja.

Koreografsko stvaralaštvo treba da se razvija. Mi ne možemo da stojimo na mestu i da imitiramo stvaralaštvo iz pedesetih godina prošlog veka. Mi treba da pokažemo da i naše vreme ima razvoj i stvaralački potencijal. Ne smemo to da zaustavimo. Moramo da pravimo nešto novo.

Da li ste u Vašim koreografijama primetili sličnost sa koreografijama Vaših profesora?

Kad sam bio student – da, zasigurno. Učili smo od profesora, mnogo smo vežbali, igrali, gledali snimke. Ali, onda, kada kreneš svojim putem kao stvaralac, gledaš da budeš drugačiji. Tako su nas i učili, da razvijemo sebe, svoj potencijal, da razmišljamo, da budemo svoji.

Velimir Agovski, Anton Andonov, Vesna Bajić Stojiljković i Aleksandar Stepić. Izvor: Institut za umetničku igru

Ima li danas u Bugarskoj savremenih eksperimenata u oblasti koreografije narodne igre?

Da, svakako. Neka ostvarenja su veoma uspešna i publika to voli. Ja više pripadam ovoj drugoj liniji, ali volim da pogledam delo koje ima originalnu koncepciju, koje nosi smisao. U stvaranju uvek treba da mislimo na publiku, kako to deluje na gledaoce. Scensko delo treba da bude zanimljivo i da privuče. Istovremeno, naša uloga je da edukujemo publiku.

Narod mnogo voli atrakciju, ali svako scensko delo koje se bazira na narodnim elementima je samo po sebi atraktivno, jer nosi pečat naroda, samo je bitno kako se ti elementi slože unutar koreografske kompozicije.

Da li u ovom trenutu pripremate neku koreografiju?

Da, razmišljam o jednoj novoj koreografiji za Ansambl Trakija. U ovom ansamblu sam već postavio dve koreografije, šopsku i makedonsku, ali sada spremam nešto novo. Tek sam u fazi razmišljanja.

Da li ste zaštitili Vaše koreografije? Kako to funkcioniše kod vas u Bugarskoj?

U Sofiji postoji agencija gde se autori mogu registrovati i zaštititi svoje scensko delo. Ja svoje koreografije do sad nisam registrovao. Mi smo mala država i sve se odmah sazna. Svako ko preuzme nešto, to se odmah vidi i zna.

Dr Anton Andonov i polaznici master klasa u Beogradu, 2019. Izvor: Institut za umetničku igru

Radili ste master klas na Institutu za umetničku igru u Beogradu i prvi put ste u Srbiji. Kakvi su utisci? Da li vidite perspektivu u scenskom stvaralaštvu u Srbiji?

Srbiji je potrebno da razvija koreografiju narodne igre na akademskom nivou upravo zbog izuzetnog potencijala koji sam primetio. Na master klasu sam video samo najbolje – izvrsni igrači, dobri mislioci, visoki nivo intelekta, veliko iskustvo, a pre svega izuzetna ljubav prema igri. Sve su to odlične predispozicije za profesionalno bavljenje koreografijom i za razvoj scenske narodne igre. U Srbiji se mora obogatiti svo to znanje jednim akademskim programom koji ste započeli na Institutu. Mnogo me raduje što ima mladih koji su voljni da studiraju, da se usavršavaju, koji imaju kapacitet i talenat. Jako je bitno da se steknu elementarna znanja, a to se može samo studiranjem i kontinuiranim radom i usavršavanjem.