RUBRIKA: Skok udalj
Zajedno u tradiciji
Ugledna i uzorna institucija u Mađarskoj, „Fonó Budai Zeneház” uvrstila je među svoje događaje jedan zanimljiv, novi koncept – obeležavanje tzv. srpske Nove godine (Serbian New Year at the Fonó/Szerb újév a Fonóban). Ovo, prema rečima nekih od aktera, nezaboravno veče, obuhvatilo je 13. januara 2020. koncert i, potom, žurku u formatu prepoznatljivih mađarskih plesačnica (dance house/táncház).
Autor: Marija Vitas
Pored sjajne atmosfere i kvalitetne muzike, koje su u „Fonó Budai Zeneház”-u obeležile proslavu Nove godine po julijanskom kalendaru, možda je iznad svega najlepše to što su se na sceni udružila dva izvanredna mađarska sastava usmerena na muziku južnoslovenskih naroda – Babra i Poklade – i vokalni trio Rođenice iz Srbije. Spoj koji je, verovatno, u mnogima od nas probudio lepe emocije, te osećaj zajedništva kroz tradiciju i muziku, bio je povod za četovanje ovih dana sa predstavnicima sva tri sastava – Veronikom Vargom (Babra), Davidom Bišofom (Dávid Bischof, Poklade) i Mirjanom Raić Tepić (Rođenice).
Fokusirana i ljubopitljiva publika
Mala digresija. Podsećam na to da beogradski world music festival „Todo Mundo” godinama unazad otvara vrata svog programa za predstavnike bujne mađarske etno scene. Na spisku su, između ostalih, Muzsikás (2015), Söndörgő (2016), Havay Viktória és a Fakutya (2017) i Csángálló (2018), a na najnovijem, osmom izdanju, pojavila se i grupa Babra.
„Bio je to za nas veliki izazov, ukoliko se uzmu u obzir činjenice da od nas petoro u bendu četiri člana ne govore srpski i da smo pre samo šest godina počeli da se zbližavamo sa južnoslovenskom muzikom” – kaže Veronika, u našem četovanju za Etnoumlje – „Beogradska publika je bila divna i srdačna i nadamo se da ćemo imati mogućnosti da ponovo tu nastupimo, da bismo pokazali koliko smo napredovali i razvili nove ideje. Tradicionalne melodije i muzički jezici sa prostora bivše Jugoslavije zaista nose puno lepote, pa i neku misteriju. Ponosni smo i srećni što smo se predali toj vrsti muzike, za koju znamo da baš i nije u trendu u Srbiji. Iako pretežno sviramo instrumentalnu muziku, volimo i čisto vokalne, misteriozne pesme.
Tako smo i došli na ideju na pozovemo Rođenice. Želeli smo da mađarskoj publici pokažemo kako taj važan deo srpske kulture, koji mi kao grupa volimo i promovišemo, zvuči sa izvora.”
A mađarska publika je u „Fonó”-u zbilja dobro reagovala, kako nam prenosi Mirjana:
„Bilo je divno. I baš je bilo puno ljudi u publici, što je, rekla bih, očekivano od Mađara, mada je tu bilo i Grka, Bugara, kao i onih koji su, uprkos nepoznavanju jezika, svesni svog južnoslovenskog porekla.
Iskreno, nikada do sada nismo nastupale pred publikom koja nas tako pažljivo sluša. Videlo se da su fokusirani! A posle koncerta su bili i vrlo ljubopitljivi.
Neki su, čak, doživeli te naše tradicionalne numere kao tužne i depresivne, što ih je istovremeno čudilo, jer je reč o svadbenim pesmama. A nas tri smo, opet, u čudu zbog takvog njihovog utiska o našoj muzici, prenele to članovima sastava Babra i Poklade, na šta su oni odreagovali – Ma, daj, mađarska muzika je deset puta depresivnija. Interesantno je to kako ko doživljava muziku” – zaključuje Mirjana.
Taj široki Dunav…
Rođenice su sa svojim programom Svadbenice, baziranim na istoimenom debi albumu iz 2019, nastupile u centralnom delu koncerta u „Fonó”-u, posle kraćeg nastupa Babre. Potom su zajedno sa Babrom izvele pesmu „Oro pade”. Nakon toga je pet ženskih glasova (Rođenice, Veronika i Vivien Graf/Gráf iz Poklada) izvelo pesmu „Sinoć mi je dolazio Gojko”, da bi, zatim, kraći samostalni nastup imao i bend Poklade.
„Jako smo zadovoljni koncertom i čitavom večeri. Hteli smo da kroz raznovrsni program predstavimo muziku koju volimo i kroz koju gradimo naš stil” – objašnjava David – „Publika je mogla da čuje numere iz Crne Gore, Bosne, Bugarske i Srbije. Uživali smo i u saradnji sa druga dva sastava. Inače, ime naše grupe se vezuje za najznačajniji tradicionalni običaj u Mohaču, našem rodnom gradu – Poklade (Busójárás). Osim te šestodnevne, karnevalske manifestacije, mi često sviramo na srpskim svadbama i krštenjima. Obožavamo sve te događaje.”
Nakon nastupa Poklada, svi učesnici su za sam kraj izveli čuvenu ovdašnju temu „Širok Dunav, ravan Srem”, na šta se nadovezalo još i „Malo kolo”.
Bliskost i iskrenost
„Za nas tri je bilo sjajno ovo iskustvo sarađivanja sa muzičarima iz Mađarske koji, bez obzira na to da li svojim poreklom pripadaju južnoslovenskim narodima ili ne, drugačije čuju našu muziku od nas, insajdera” – kaže Mirjana –
„Na primer, pesma Oro pade, koju smo otpevale sa Babrom, zvučala je fantastično, jer su joj oni pristupili na originalan način, baziran na školi negovanja južnoslovenske muzike u Mađarskoj. Ja je ne bih tako čula u svojoj glavi, kada bih je aranžirala.
Mi smo toj njihovoj ideji dodali pevanje na bas. Kao krajnji proizvod, dobili smo pesmu koja je zvučala, nekako, baš južnoslovenski. Male sugestije, korekcije i ideje koje smo razmenjivali, mislim da za sve nas mogu ubuduće biti veoma podsticajne.”
Saradnja sa Rođenicama je Veroniki bila vrlo inspirativna:
„Imam želju da od njih naučim neke osnovne stvari o srpskim tradicionalnim pesmama i vokalnim stilovima, da bih došla do novih muzičkih ideja, koje bih nekako ugradila u zvuk Babre. Mislim da smo sa Rođenicama, kao i sa Pokladama, ostvarili lepu i prijatnu saradnju. Čini mi se da su nam se glasovi odlično uklopili i da bismo uz malo više rada mogli da ostvarimo mnogo interesantnih stvari.
I publika je osetila koliko smo te večeri bili srećni i uzbuđeni. Otvorili su svoja srca i umove, zbog čega smo bili puni energije. Svi mi na sceni smo uspeli da u potpunosti izrazimo osećanja, i da tako skrojimo bliskost i iskrenost.
Smatram da smo uspeli da te večeri ostvarimo ideju-vodilju, a to je bilo predstavljanje raznolikosti srpske tradicionalne muzike.”
Novogodišnji lumperaj
Nakon koncerta, svi su iz sale prešli u restoran u „Fonó”-u. Žurka-plesačnica je trajala do dva ujutru. Babra i Poklade su nastavili da sviraju, ali se ni Rođenice nisu ustručavale da zapevaju. Služilo se piće i večera, dok se pleo repertoar od „Bunjevačkog kola”, preko „Ajde, Jano” i „More sokol pie voda na Vardarot” do „Užičkog kola”…
Premijerno održan doček srpske Nove godine u „Fonó Budai Zeneház”-u u Budimpešti prošao je u tako dobrom raspoloženju da organizatori već sad najavljuju proslavu praznika i sledeće godine. Jer, kako sami kažu: „U ovom projektu su svi jako uživali!”.
Trackbacks/Pingbacks