Rubrika: Bez paradajza, molim!

Delta bluz i rolerkoster

Iako je nedelja dan namenjen odmoru, nije se mogao izabrati bolji datum za početak još jednog festivala „Todo Mundo”. U jesenje miholjsko veče, 29. septembra 2019. u Zadužbini Ilije M. Kolarca, osmi po redu world music skup otvorili su publici uveliko poznati izvođači – Pjevačka družina Svetlane Spajić i Lajko Feliks Trio. Magija zagarantovana u najavi nije prestajala gotovo puna tri sata. Sa prvima smo se lagano prošetali balkanskim predelima, spoznajući različite muzičke mentalitete (planinske i ravničarske), da bismo se potom survali u rolerkosteru Lajkovog mahnitog virtuoziteta.

Autor: Ivana Ljubinković

pjevačka družina na festivalu todo mundo

Pjevačka družina Svetlane Spajić na festivalu „Todo Mundo”, Kolarac, 2019 (foto: Trčanje za kulturom)

Zapjevajmo, drugarice, glasno

Svetlana Spajić je uz svoje četiri mlade snage (Jovana Lukić, Ana Mratinković, Suzana Arsić i Marija Meršnik), očekivano, priredila još jedan koncert za pamćenje i najavila skori izlazak CD-a Igrali se konji vrani. Počelo je gromkim romanijskim pozivom – Zapjevajmo, drugarice, glasno – nastavilo se preko Lijevča polja, Like, Banije i Korduna, Zapadne Slavonije, Bosanske Krajine, sa prelaskom preko Drine i na našu stranu.

Sa posebnim afinitetom najavile su pesme sa planine Ozren. Kako su ih zapevale bilo je i jasno zašto su izuzetne, „pune života”, i zašto „same vuku da se pevaju”. Uz glas Jovane Lukić je, recimo, „Ozren goro, povi brdu grane” naročito zablistala, mada se čini da punoća života nije izostala ni u jednoj numeri, bez obzira na geografski položaj i stil pevanja.

Pomenutu, naslovnu, „Igrali se konji vrani” izvele su otprilike na sredini koncerta i potpuno oduševile publiku. Slušajući šarmantno Svetlanino poigravanje pratećim glasom, u duetu sa Suzanom, bilo je i jasno zašto ju je najavila kao „srpski delta bluz”.

Nedoumica koju možemo imati je da li su ovi gorštački ženski glasovi efektniji kada svi zagrme punom snagom ili kada slušamo prodorne dvoglase pune elektriciteta. U svakom slučaju, poruke koje prenose direktno pogađaju, bilo da je u pitanju nežnost, udvaranje, ljubav, čežnja, humor ili, pak, tragedija („Na Kordunu grob do groba”).

Pjevačka družina Svetlane Spajić je na sceni Kolarca stvorila svojevrsni muzički teatar, pun isečaka iz seoskog života, koji se polako, ali sigurno gasi.

lajko felix trio na festivalu todo mundo

Lajko Feliks Trio na festivalu „Todo Mundo”, Kolarac, 2019 (foto: Trčanje za kulturom)

Virtuozno „ludilo”

Ako prvi koncert uporedimo sa apstraktnim platnom, punim paralelnih i pri sudarima isprepletanih linija, drugi je poput velikog zida, na koji smo rešili da prolijemo farbu direktno iz kutije, oslobađajući svu svoju energiju.

Na takav način se Lajko Feliks pojavio na sceni, bez trunke oklevanja uzeo violinu i „prešao na stvar”. Pratila su ga dva izvrsna muzičara, Barcza Horváth József (kontrabas) i Attila Sidoo (gitara), koji su u pravoj meri dopunjavali zvuk violine Paganinija 21. veka, ali i imali prostora da prikažu svoje vrhunsko muziciranje. Izvodili su nove i neke već poznate kompozicije (npr. iz Lajkove saradnje sa poljskim ansamblom VOŁOSI), a svaka kao da se nadovezivala na prethodnu, bez obzira da li prepoznajemo zvuk Španije, mađarske romske muzike ili srpskog kola (koje se, hvala Bogu, u tom njihovom tempu ne igra).

U virtuoznom „ludilu”, koje nije jenjavalo tokom celog nastupa, ne smeju se zanemariti ni divne, sinematične melodijske linije. One nežno, ali odlučno izviru iz punog zvuka.

Poput Ravelovog Bolera, Lajko postepeno dinamički nadograđuje svaku temu do momenta kada više nema dalje i kada najveći kontrast može da izazove jedino kraj. Ali, i taj trenutak gromoglasne tišine je svaki put bivao vrlo brzo narušen nestrpljivim aplauzom i ovacijama.

U duhu naziva aktuelne beogradske izložbe Marine Abramović („Čistač”), koja je bila u publici, možemo reći da su muzičari s prve večeri festivala „Todo Mundo” počistili sve pred sobom.