Rubrika: Bez paradajza, molim!

„Etnofestˮ 2019: međ’ kišom i međ’ muzikom

Šesnaesto izdanje „Etnofestaˮ održano je od 20. do 23. juna 2019. u Subotici (Savremena galerija i Muzička škola) i kraj Palićkog jezera (Velika terasa). 

Autor: Tamara Štricki Seg

Dejan Vujinović, organizator festivala, u obraćanju publici (foto: Nikola Lučić)

„Etnofestˮ, propraćen pljuskovima, grmljavinom i vetrom, ove godine nije otvorio koncert, već forum o kulturi Prostori razmene. Ovakvom vrstom otvorene javne diskusije organizator je želeo da ukaže na to da je gradu Subotici neophodno osnivanje kulturnog centra, koji bi svojim radom obuhvatio sva kvalitetna gradska kulturna dešavanja. I ovaj deo programa imao je muzičku notu, kroz intermeco Antala Brašnja (Brasnyó) i Miroslava Jovančića iz Subotice. Potom, program putuje u Koncertnu salu Muzičke škole, gde deo svojih repertoara pred subotičkom publikom predstavljaju dva trija, Rođenice i Miloš Todorovski trio.

AKSAK USPAVANKA

Trio Miloša Todorovskog sačinjen je od sjajnih instrumentalista na harmonici, violončelu i perkusijama. Muzičari, koji dolaze iz Srbije, Austrije i Španije, povremeno dočaravaju zvuk makedonskih čalgija.

Nadmetanja violončela i harmonike zvukom podsećaju na nadigravanja virtuoznih plesača. Perkusionista, svojom nesvakidašnjom postavkom udaraljki, odlučno i potkovano prati, upuštajući se i u improvizacije u okvirima zadatih tema.

Od laganih, pastoralnih, do brzih melodija u mešovitim taktovima, instrumentalisti nalaze prostor za improvizaciju.

Miloš Todorovski trio, Etnofest 2019 (foto: Nikola Lučić)

Za kraj nastupa Todorovski najavljuje kompoziciju posvećenu svome sinu, „Uspavanka za Andrejaˮ. Ona muzički opisuje dete koje ne uspeva da zaspi kada biva spušteno u postelju, već pravi „žurku u krevetuˮ. Publika je možda zamislila da će uspavanka biti lagana i opuštajuća, međutim, ponovo imamo temu u mešovitom taktu, čiju osnovu izvodi violončelo picikato, potom se uključuju harmonika, vokali i perkusije. Ovom kompozicijom je ostvarena najveća širina zvuka i improvizacije.

TRUBADURI

Sledeće večeri, kada ceo svet proslavlja Dan muzike, na Velikoj terasi kraj Palićkog jezera, otvorena je i Letnja sezona Palića, koja će trajati do septembra. Drugo veče „Etnofestaˮ bilo je realizovano uz podršku organizacija iz Belgije, Francuske i Mađarske, kroz projekat Kreativne Evrope. Radi se o projektu Trubaduri 2020 (2020 Troubadours), sa muzičarima iz cele Evrope, koji na svojevrstan način predstavljaju trubadure 21. veka.

Joan Garriga & Madjid Fahem, Etnofest 2019. (foto: Nikola Lučić)

Na podijumu je nastupio Antal Brašnjo na citri i violi, uz svoje prijatelje (Srbija). Nakon njega, Hoan Gariga (Joan Garriga) i Mažid Fajem (Madjid Fahem) iz Španije zagrejali su atmosferu  uz pomoć vatrene kombinacije vokala, harmonike i gitare. Njihov nastup je dokazao da je žurka apsolutno zagarantovana kada se na sceni ukrste pevanje, povikivanje, te, svakako, elementi katalonske i kumbijske rumbe i neizostavnog rege bita.

Rumbaristas i Yuriy Gurzhy, Etnofest 2019. (foto: Nikola Lučić)

Ovako zagrejana atmosfera održava se i dalje, zahvaljujući bendu koji su spojile četiri različite države: Belgija, Francuska, Španija i Ukrajina, a to su Rumbaristas i Jurij Gurzi (Yuriy Gurzhy). Odlični vokali, zvuci gitare, energične trube i ritam sekcija, sačinjena od dvojice perkusionista, donose još jedan fantastičan spoj iskusnih trubadurskih umetnika Evrope, koji svojim nastupom podstiču da sve oko njih bude „igranka bez prestankaˮ.

Golosa la Orquesta, Etnofest 2019. (foto: Nikola Lučić)

Za kraj trubadurske večeri na stejdž stupa Golosa la Orquesta iz Čilea. Oni su na tronedeljnoj evropskoj turneji, dok u Mađarskoj pripremaju materijal za novi album. Na nastupu su se gotovo obistinile se reči kojima ih je organizator Dejan Vujinović najavio: U njihovoj zemlji okeani razaraju obale, vulkani bljuju vatru, a oni bljuju dobru energiju svojom muzikom.

UKUS SREDNJEG ISTOKA

Instrumentalni kvartet iz Izraela, koji nosi naziv prema indijskom muzičkom pojmu Antara, otvorio je treći dan „Etnofestaˮ. Ansambl sačinjen od flaute, uda, kontrabasa i perkusija izvodi, prema njihovim rečima, svoje originalne kompozicije inspirisane muzikom Istoka.

Nastup Antare u početku je delovao pomalo stidljivo ili čak nesigurno, no ipak je, nakon treće kompozicije, ambijentalni zvuk, uz pokretljiviji ritam, uspeo da dopre do publike i razbudi je. Pored laganih melodija, među kojima su se na udu nizali tonovi arapskih muzičkih lestvica, flauta je uz pomoć svojih fraza davala novi zamah muzici koju ansambl izvodi.

Od svedenijih rubato tema, pa sve do ritmički mešovitih taktova, koji asociraju na virtuozna kola ili, još bolje, makedonska ora, proveli su nas ovi mladi muzičari zvučnim svetom u kome nalaze inspiraciju.

Etnofest 2019. (foto: Nikola Lučić)

Flautistkinja je kombinovala dve vrste flaute, drvenu i klasičnu, a veći deo koncerta je svirala instrument poput kraćeg kavala. Flauta je u okviru celog ansambla nosila melodijski tok, zvučajući, katkad, pastoralno. Ona je pokretljivim temama i improvizacijom često davala poletnu energiju u skoro svim aranžmanima. Antara i njen zvuk su me u jednoj od kompozicija vratili na „Etnofestˮ 2016, kada je ovde nastupila takođe izraelska, sjajna grupa Gulaza. Možda je i ovaj sastav jedno od mesta gde članovi Antare crpe ideje za svoja dela.

U nastupu Antare čula su se sazvučja paralelnih intervala između flaute i uda, a potom i izvođenje melodija s elementima istočne muzike na kontrabasu, instrumentu koji,možda nepravedno,češće nosi samo harmonsko-ritmičku ulogu. Bilo je dovoljno prostora da svaki od muzičara pokaže svoje umeće sviranja na sceni, među kojima su se posebno isticali kontrabasista i solistkinja na duvačkim instrumentima.

Do kraja nastupa još veću zainteresovanost publike uspeli su podići numerom koja je bila promenljivog ritma. Možda poziv publike da u sledećoj numeri zapeva uz muzičare nije nabolje uspelo, ali, bez obzira na to, energija muzičara na sceni jeste dobila na snazi, možda baš jer su se u okviru nje veoma uspešno nadmetali u improvizaciji. Za sam kraj, članovi Antare ostavili su dobro poznatu temu Djuka Elingtona, ali, prema njihovim rečima, začinjenu ukusom Srednjeg istoka.

DIJALOG ŽICA

Grčka i Mađarska, toliko blizu, a tako daleko. No, ipak, u muzičkom smislu, dve spojive zemlje. Dokazao je to Meybahar, još jedan instrumentalni kvartet u trećoj večeri 16. „Etnofestaˮ. Ista postavka polova na sceni, tri muškarca i jedna devojka. Ali, potpuno drugačiji zvuk. Levu i desnu stranu bine zauzeli su muzičari na udaraljkama, dok su se u centralni deo smestili violinista i devojka za santurom, mogli bismo reći, bratskim instrumentom mađarskog cimbala.

Iz tehničkih razloga zvučni doživljaj nije bio potpun, ali, ipak, nije osporio činjenicu da je cilj ovog sastava težnja ka dijalogu dva potpuno različita žičana instrumenta, gudačkog i udaračkog.

Kako su u prethodnom bendu kroz muziku komunicirali flauta i ud, ovde je upravo to bila situacija sa santurom i violinom.

Meybahar, Etnofest 2019. (foto: Nikola Lučić)

Nizale su se jedna za drugom, bez većeg razvoja ili improvizacije, melodije iz Trakije, Grčke, Persije, Turske, te su muzičari tek nakon sredine nastupa uspeli da razviju dinamiku i podignu raspoloženje na sceni, a i među publikom. Za kraj koncerta pozvali su na scenu Antala Brašnja, sa kojim su izveli jednu jermensku pesmu. Ovakva završnica dovela je do sadržajnijeg zvuka, koji se očitovao i u boljem odnosu između instrumenata na sceni.

SVEBALKANSKI KAZAN

Koncertni sadržaj „Etnofestaˮ 2019, na Velikoj terasi Palića dobio je priliku da zatvori sastav koji je prvi put došao u Srbiju, Suboticu i Palić, a to je zagrebački bend Kazan.

Pozitivan stav, dobra energija i sigurnost u nastupu osetili su se na sceni od prvog tona. Bend, iako ne u punom sastavu (bez violine), činila su dva izvođača na ozvučenim akustičnim gitarama, bas gitarista, perskusionista, flautistkinja i ženski vokal.

Nakon reči organizatora – „čućemo svebalkansku muziku na potpuno drugačiji načinˮ – uprkos vetru i olujnom stanju na otvorenom, bend je zasvirao pesmu o momi Katerini.

Dobar zvuk, odlična kombinacija instrumenata, ali i staklasto čist vokal. Svaki od instrumenata mogao je podsetiti na onaj koji je iste melodije nekada izvodio „na izvoruˮ (gitara-šargija, tambura, flauta-svirale). Njihova harmonska rešenja su jednostavne strukture, bez težnje ka velikim improvizacijama, a tako su prijatna za uho. Prozračno rezak glas pevačice, iako postavljen pomalo nazalno, fino se uklapa u stilove koje bend izvodi. Kazan je na nastupu gradio dinamiku uglavnom ubrzavanjem tempa, a na taj način i uspevao da upotpuni zvuk iz strofe u strofu (kojih ponekad ima baš mnogo).

Kazan, Etnofest 2019. (foto: Nikola Lučić)

U ovoj večeri je pored vokala, veoma važnu ulogu imala i flauta koja se gotovo uvek poigravala s temom i ornamentima. Najveći utisak na mene ostavilo je izvođenje pesme „Voljela bi’ neg’ što oči videˮ.

Dvanaestožičana akustična gitara prepravljena je tako da zvuči što bliže šargiji. Nakon instrumentalnog uvoda, koji asocira na bosansko kolo izvedeno na šargiji, usledila je dvoglasna pesma starijeg tipa, baš kao što je to slučaj u seoskim sredinama Bosne.

Dakle, to je bio svojevrsni a kapela dvoglas, u kom je vodeću melodiju izvodila pevačica, dok je bas gitarista izvodio drugi glas.

U nastavku, usledile su „Aj, iznikna mi badem drvoˮ, narodna pesma iz Makedonije, mešovitog ritma i pokretljivog tempa, a zatim balada iz Međimurja. „Da bin znala da me star ljubijaˮ je pesma koja zasigurno dolazi iz hrvatskog primorja, a čije je izvođenje obeležilo dvoglasno izvođenje vokala uz odličan ritam i harmonsku podlogu. Kao vrlo zanimljiv spoj dve pesme na nastupu Kazana istakla bih bećarski tekst u pesmi „Lako ti je poznati Kotarcaˮ i pesmi s hrvatskog ostrva Mljet, „Sivi soko k vili doletioˮ.

Za završni deo koncerta bend se opredeljuje za južnije predele, te izvodi makedonsku pesmu „Leno, moriˮ i pesmu „Gde ima voda studena, Raduleˮ u izuzetno brzom tempu. Na samom kraju Kazan je izveo prvu pesmu sa albuma Ružo, „Gondže ružoˮ. Mirna melodija, s efektnom podlogom ritma i harmonije, zatvara, koncertni deo festivala kraj Palićkog jezera u duhu sevdaha. Zvuk, o kom ću da razmišljam makar do sledećeg „Etnofestaˮ, 2020.

Rođenice, Etnofest 2019. (foto: Nikola Lučić)