Rubrika: Uši pišu

Trio Franolić Ćulap Jovanović : Faza

Geenger Records, 2019

Moć muzike inspirisane Levantom i makamima

Autor: Marija Vitas

Naslovna strana albuma „Fazaˮ

Ovo je Faza jednog Puta po zamišljenom Levantu, kojim se kreću Dražen Franolić, Kamenko Ćulap i Marko Jovanović. A Put je, zapravo, otpočeo i pre tako naslovljenog debija sviračke trojke, objavljenog na jesen 2016. godine. Otpočeo je tako što su se, nakon samostalnih muzičkih kretanja, Franolić (ud) i Ćulap (udaraljke) najpre našli kod Česme (2009), a potom jedan drugom, a i budućim slušaocima, rekli – Bujrum, i nanizali deset zavodljivih, meditativnih i čulnih tkanja. Bilo je to 2013. Naslovnicu albuma je obeležila apstrakcija.

Igrom slučaja, Jovanovićeva usna harmonika se negde usput orodila sa udom i udaraljkama (tar, mazar, udu) Franolića i Ćulapa. I, onda – ajʼ da se Bujrum-ponuda, novim sastojkom oplemenjena, gotovo sva iznova okusi. Od deset numera na zajedničkom Putu, osam je ponovljeno sa prethodnog albuma. Navodno – usna harmonika je unela bluza. Ah, kako je to nevažno. Jovanović se zadivljujuće spojio sa Franolićem i Ćulapom, a da li je tu bilo sto grama ilʼ pola kile „blueˮ tonova i lestvica, beznačajno je za Put kojim su oni krenuli ka nekom svom Istoku. Na naslovnici je pomalo sumorna urbana panorama, u izmaglici. Odnekud iza, zrake širi bledožuti krug. To je, valjda, sunce koje postepeno jača da bi obasjalo put trima muzikalnim dušama.

Dražen Franolić, Marko Jovanović, Kamenko Ćulap. Foto: Promo

I kao što je put pre Puta počeo, tako se sa odzvukom poslednje sekunde na albumu i nastavio, da bi ušao u svoju posebnu Fazu.

Žuti krug dominira, mada je nebo tmurno i gotovo noćno. Panoramu grada je zamenila pustinja. Tri kamile se kreću, sporo i stameno. Možda oslikavaju muzičare, koji su sve bliži svom duhovnom cilju ili obožavanom izvoru duhovne spoznaje. Uporni su i izdržljivi.

Duše su im uzbuđene, tako da puno ritmičnosti, pa i oštrine, neočekivane energije, i više no ikad jakog temperamenta nosi i „Karachiˮ i „Tarzˮ, i „Šahˮ i „Farahˮ, i „Al-Batraˮ i „Karavanaˮ (obe znane sa, opet, Bujruma), i „Suzaˮ i „Fazaˮ. Tek je „Nahˮ na samom kraju nešto mirniji, pa i odlazi u fejd-aut.

Uglavnom je sve skrojeno prema melodijskim modelima arapskih makama, kroz koje ud, udaraljke i usna harmonika prošivaju svoje niti. Načini na koje se te niti susreću, prepliću, mrse i raspliću čine ne samo ovaj album, već i sve njegove pretkorake, autentičnim, iskreno nadahnutim i zanimljivim. Nekad jedna od tri niti jače povuče, te počne da pravi samostalne, živopisno improvizovane petlje, da bi se opet smirila i prepustila toku druge dve deonice. A slušno su jako prijatna i unisona, kad Franolić i Jovanović istovremeno sviraju istu melodiju nad topotom Ćulapa. Vrlo jednostavna zvučna struktura, koja na svoj način potpiruje moć muzike.

Čista lepota. A „Nahˮ nas ostavlja zapitane za sledeću fazu puta…