PROJEKAT: PORTRETI ŽIVIH LJUDSKIH RIZNICA, 2021 (3)

Đula Srimac: I svirat i pivat i svašta

Đula Srimac, treća tema u okviru projekta Portreti živih ljudskih riznica, finansiranog sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, vodi nas u šokački svet, mesto Bački Breg i razmišljanja, sećanja i osećanja naše sagovornice, koja je svojevrsni ugled u narodu stekla, pored ostalog, svirkom na usnoj harmonici. Ovaj članak je, u grupi od prvih pet, objavljen krajem septembra u 34. štampanom izdanju magazina „Etnoumlje”  dok je narednih pet ostavljeno za 35. izdanje časopisa.

Autor: Julijana Baštić

đula srimac

Đula Srimac, 2007 (iz privatne arhive Đule Srimac)

Ako mislite da je u Vojvodini, izuzev Fruške gore i Vršačkog brega, sve ravno, grdno se varate. Skoro svako naselje ima svoj Gornji i Donji deo, a naziv sela o kojem je ovde reč aludira na ozbiljne visine – Bački Breg. Tu su pojedine ulice toliko strme, da kada biste biciklom vozili nizbrdo, ne biste morali čak ni da okrećete pedale; međutim, u suprotnom smeru teško da biste uspeli da se zadišete.

U suštini, Bački Breg, ili Bereg, kako ga meštani nazivaju, ne razlikuje se previše od ostalih vojvođanskih sela – dominiraju široke ulice sa trotoarom i klupama ispred kuća (obavezno u hladu nekog drveta), tu je park sa Letnjom pozornicom, škola, Mesna zajednica, Dom kulture, Vatrogasni dom, a ono što posebno krasi selo jeste Rimokatolička crkva Svetog arhanđela Mihovila, sagrađena davne 1786. godine u baroknom stilu. U crkvi se, pored dobro očuvanih ili restauriranih ikona i drugih svetih relikvija, nalaze i orgulje koje, doduše, nisu u funkciji, pa se na misama koriste nove električne orgulje.

Prema poslednjem popisu, u selu živi 1140 stanovnika, međutim, prema rečima meštana koji dobro poznaju svako domaćinstvo, na spavanju je oko 600 ljudi. Ostali su uglavnom u inostranstvu ili u nekom većem gradu zbog posla. U Bačkom Bregu pretežno žive Šokci koji su se, prema istorijskim izvorima, tu naselili u 17. veku iz okoline Splita. Smešteno na severozapadnoj granici Srbije i Mađarske, a u blizini granice sa Hrvatskom, selo poslednjih nekoliko godina udomljava i brojne migrante iz Sirije i drugih država, koji su krenuli na put ka Zapadu i boljoj budućnosti. Čak sam zabeležila trenutak kada su dva momka krenula ka granici sa tom namerom, noseći merdevine u rukama. Meštani mi kažu da je to svakodnevni scenario u selu.

Za ljubitelje prirode, lova i ribolova, Bački Breg se nalazi u blizini Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje, a tu je i Bajski kanal, prokopan 1876. godine, čuven po čistoj vodi, idealnoj za kupanje tokom toplih letnjih dana. U selu, koje se diči svojom dugom i bogatom istorijom, postoji Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo Silvije Strahimir Kranjčević. Pored nastupa folklorne grupe i ostalih aktivnosti, Društvo organizuje manifestacije Šokačko prelo i Mikini dani.

Od 2018. godine otvorena je za posetioce autentična šokačka kuća, kroz koju me je sproveo domaćin Milorad Stojnić – Miki. Kao svojevrsna vremenska kapsula, kuća se sastoji od ganka i tri prostorije – kujna, sridnja i pridnja (odnosno čista ili gostinjska) soba – u kojima je sačuvan autentičan raspored nameštaja, te se svim čulima može doživeti na koji način su, ne tako davno, živele višečlane šokačke porodice iz Berega.

Na glavnom putu, koji vodi ka graničnom prelazu sa Mađarskom, nalazi se kuća Đule Srimac. Za Đulu sam saznala iz studentskih radova Milice Lerić, koja mi je i pomogla da realizujem intervju. Tačnije, čitava porodica Lerić nas je ugostila u svom domu, te osećam potrebu da im se još jednom zahvalim na prelepom gostoprimstvu i zanimljivom turističkom obilasku sela.

Preuzmite ceo članak „I svirat i pivat i svašta” (Portret: Đula Srimac) u PDF formatu

. . .