Rubrika: Uši pišu

Brencl Banda : Korenine svetlobe

Tondak, 2018

Muzika u simbiozi sa prirodom i humorom

Autor: Ivana Ljubinković

Naslovnica albuma. Foto: Gustav Gullstrand. Dizajn omota: Matjaž Ferenc

Četvrti album Brencl bande Korenine svetlobe (Koreni svetla) snimljen je u čuvenom pulskom „Rojcuˮ, a već iz samog naziva naslućuje se raspoloženje, koje će nam slovenački muzičari preneti. Album ima 12 numera (7 pesama i 5 instrumentala) i opisan je, s pravom, kao najdinamičniji do sada, u pogledu raznovrsnih aranžmana i gostujućih umetnika.

Koreni većine članova ove bande potiču iz malog mesta Bistrica ob Sotli, koje se nalazi na granici Slovenije sa Hrvatskom. Negde u početku priče, Andreju Boštjančiču (gitara i vokal) su se priključili Rok Šinkovec (harmonika i vokal) i Matjaž Bajc (kontrabas i vokal), a danas je sa njima i Ana Mezgec (violina), „toliko mlada, da je rođena kad je Slovenija već bila republikaˮ. Očigledan humor ove četvorke nije se mogao zaobići ni u tekstovima pesama na najnovijem CD-u. Najbolji primer za to je pesma „Vilaˮ – ljubavna humoreska, koja, praćena šeretskom violinom, eksplicitno govori o čežnji za ženskim oblinama, onda kad „ljubezen dobije krilaˮ.

Brencl banda. Foto: Eva Buchinger

Koreni svetla nastavljaju ideju o simbiozi muzike i prirode sa prethodnih albuma – Zemljin ples i Vetrova svatba.

Sunčana šuma sa omota CD-a, kao i spotovi, koje mahom snimaju napolju, podsetnik su na mesto odakle potiču i idealna scenografija za njihovu muziku. Naročito kada su u pitanju instrumentali („Podgurskaˮ ili „Črešnjevskaˮ, recimo), uz koje zamišljamo veselje i igranje pod otvorenim nebom.

Radost, razigranost, ali i melanholične emocije prenose realno, sa čime se publika lako poistovećuje: „uz originalnu muziku i slovenski duh, Brencl banda inspiraciju pronalazi u melodijama predaka sa tavanaˮ.

Nije samo slovenački folklor taj koji je dao obrise muzici ovog sastava. To je jasno već sa prvim tonovima instrumentala „Jesenskaˮ, koji otvara album. Gitara i harmonika, nalik na muziku Madredeuša iz Lisabonske priče, i udaraljke, koje prizivaju ritam Kube, pre oslikavaju opalo lišće u pomenutim dalekim predelima. U nekoliko numera osetni su uticaji tanga („Domačaˮ), valcera („Tretjaˮ), pa i pop muzike (sevdah baladu „Srca gospodarˮ peva Eva Moškon). Nakon dobrih jesenjih vibracija („Jesenskaˮ), slede „Anoviˮ i „Biserˮ – različite, ali obe sa prizvukom renesansnih plesova.

„Biserˮ prednjači u arhaičnom zvuku najviše zbog gitare, koja, inače, kod Brencl bande često „vučeˮ na tamburu (bisernicu, recimo, u skladu sa naslovom). Na taj način autentičnije prati atmosferu stihova kao iz narodnih pesama – opisuje se devojka koja je oličenje snage, sa slatkim rukama, mokrim grlom, koja osvežava zrak, miluje ribice i zimi posrebruje okolinu…

Brencl banda na koncertu. Foto: Bojan Stepančič

U „Anovimaˮ se ističu harmonije pratećih vokala, a divna polifona sazvučja naročito blistaju u himni pod nazivom „Pesemˮ, sa horom pevača iz Bistrice ob Sotli. „Faunˮ, sa sve većim ubrzavanjem prenosi ludi vrtlog igranja u kolu, koji prestaje sa početkom još jedne balade – „Rimskaˮ.

U svojim kompozicijama Brencl banda pravi fin balans između muzičkog nasleđa i kreativnosti, nenametljive virtuoznosti i raspevanosti. Ova ekipa odličnih muzičara iz Slovenije dobar je primer kako instrumenti, na koje smo navikli mogu još uvek da nas iznenade novim i drugačijim zvukom. A taj zvuk nas u isti čas „kupujeˮ, kao nešto što nam je oduvek blisko.