Magazin Etnoumlje / Rubrika: Uši pišu

V. A. : The Birth of a Scene: World Music in Serbia in the 80s

WMAS Records, 2020

Kompilacija s konceptom i magijom

Autor: Emir Fulurija

Nije potrebno fanatično pratiti world music da biste znali da se svake godine pojavi velik broj kompilacija koje predstavljaju muziku pojedine države/regije, neko muzičko razdoblje ili bilo koju drugu ideju povezivanja tradicije i muzike. Činjenica da nam je, zbog interneta, sve puno dostupnije nego ikada prije dovela je do toga da ljudi žele još više informacija, u ovom slučaju još dublje kopanje po muzici predstavljenoj na takvim kompilacijama.

Međutim, mnoge kompilacije upadaju u neku od zamki – dio njih je posložen bez koncepta ili reda; dio njih ne donosi ništa novo što prosječan slušatelj nije čuo ranije; za dio njih nikome nije jasno zbog čega su uopće objavljene, a ima i onih koje u današnjem svijetu nisu nimalo relevantne.

Kompilacija Rađanje scene: World music u Srbiji 80-ih/The Birth of a Scene: World Music in Serbia in the 80s nije upala ni u ni jednu od tih zamki. Dapače.

Stevan Kovač Tikmajer i Boris Kovač, 1984 (foto, izvor: S. K. Tikmajer)

World Music asocijacija Srbije je 20 godina postojanja odlučila obilježiti ovom kompilacijom, što je sigurno bilo izazovno za urednike/producente izdanja. Bez obzira na to što je bilo razumljivo da temelj za ovakvo izdanje itekako postoji, ipak je svima jasno kako pojam world musica u osamdesetim godinama nije imao značaj kao sada pa muzičari koji su koristili tradicijske elemente u svojoj muzici nisu imali nikakvu zajedničku „kapu“. A sada su je, eto, dobili.

Specijalno izdanje magazina „Etnoumljeˮ, četvorobroj: „World Music u Srbiji: Prvih 30 godina (1982 – 2012)ˮ, WMAS, 2012

Spomenuo sam kako je temelj za ovakvo izdanje itekako postojao, a to se vidi i po samom izboru izvođača na kompilaciji. Tu je Boris Kovač, koji je u drugoj polovici osamdesetih počeo svoj nevjerojatni muzički put; Lala Kovačev i njegova grupa s kojom je snimio Balkan Impressions; Papa Nikov Institute koji više od 40 godina ubacuje elemente tradicijske muzike u jazz; nešto manje poznati Katamaran, u čijim su redovima među ostalima bili Papa Nik i Vojin Mališa Draškoci, te Trio Jazzy, sastav koji je vodio Miloš Petrović, a koji je prethodio onom s kojim je Miloš izdao čuvenu Istoriju Vizantije.

Samo čitanje ovih imena jasno govori kako se Srbija može pohvaliti svojim world music radovima iz osamdesetih, a napokon smo ih sve dobili priliku okupiti na jednom mjestu.

Relevantnost je, dakle, tu, a za inventivnost se pobrinula činjenica da su na kompilaciji zastupljene pjesme koje se ranije nisu imale prilike čuti nigdje drugdje. Negdje smo dobili verzije starih pjesama koje ranije nisu objavljene, a ima i dosta do sada nikada objavljenog materijala. Tako je i ta zamka zaobiđena.

Miloš Petrović, sredinom 90-ih (foto: el gvojos)

Za uzbudljivost ovog materijala pobrinuli su se sami izvođači, odnosno njihova inventivnost. Katamaran plovi svojim stilom negdje između jazza, tradicije i klasike – njihov „Adagioˮ je odličan uvod u cijelu kompilaciju, a „Visoravanˮ vas navodi na meditaciju i potpuno prepuštanje zvuku. Boris Kovač je za ovaj put iz arhive izvukao dvije do sada neobjavljene pjesme – „Fragment Of An Endless Themeˮ je pravo malo remek-djelo s nezaboravnom dionicom na flauti, dok je „Neshvaćene čaplje u prolazuˮ jedan „maliˮ 13-minutni ep u čijem je stvaranju sudjelovao i Stevan Kovacs Tickmayer.

Digitalna izdanja Magazina „Etnoumlje” mogu se kupiti na sajtu „Novinarnica”

Institute su za ovu kompilaciju ponudili još jednu 13-minutnu skladbu, „Hot Hairstylesˮ, prepunu eksperimentiranja i poigravanja raznim zvucima, ali opet jako lijepo posloženu. Trio Jazzy izvodi prvotne verzije pjesama „Bluz Mehmeda Osvajačaˮ i „Gavrilo i Džibril lete nad Carigradomˮ, koje će se kasnije naći na Istoriji Vizantije, a do sada neobjavljene verzije dobili smo i za pjesme „Weddingˮ i „Oro Danceˮ, koje potpisuje Lala Kovačev Balkan Impressions Group i koje su, bez obzira na ujednačenu kvalitetu ostatka ove kompilacije, ipak nešto najzanimljivije što ćete čuti na Rađanju scene. Posebno se to odnosi na sjajni „Oro Danceˮ kojim album završava, ali koji vas tjera da odmah pritisnete tipku play jer ne želite da ta magija toliko brzo nestane.

Vojin Mališa Draškoci (foto: el gvojos)

Detaljnije opisivanje pojedinačnih pjesama nema smisla s obzirom na to da je mahom riječ o muzičarima koji su svojim radom itekako poznati u muzičkim krugovima, a sada su ekipirani na jedno mjesto da ispričaju priču o začetku žanra world musica u Srbiji. I to zaista funkcionira na izvrstan način – kompilacija The Birth of a Scene vrvi odličnim trenucima i kvalitetom je prilično ujednačena, ali je donijela i jednu izrazito važnu stvar za svijest o srpskoj, ali i regionalnoj world music sceni u svijetu.

Naime, često se balkanska muzika u world music krugovima veže samo za trubače/brass bendove, odnosno takozvani Balkanbeat. Rađanje scene svima koji tako misle pokazuje da su žestoko bili u krivu i da je na ovim prostorima oduvijek bilo glazbenika koji se nisu sramili ni bojali posegnuti za tradicijskim elementima i ukomponirati ih u svoj stil.

Ova kompilacija je pravi vodič za upoznavanje sa spomenutim muzičarima za one koji se do sada nisu sreli s njima, ali i onima drugima je ovo lijepo podsjećanje na sjajnu muziku koja se u Srbiji svirala osamdesetih godina.

Kompilacija The Birth of a Scene je odličan poklon WMAS-a za njihov 20. rođendan, a definitivno bi i sve one izvan regionalnih granica morala zaintrigirati da se dodatno zainteresiraju za ovdašnju muziku.

. . .