RUBRIKA: Uši pišu
Boris Kovač New Ritual Quartet : White World – Music For Dance And…
Kachara Home Manufactory, 2020
Opojna muzika ljudskosti
Autor: Aleksandar Mitrović Acart
Odnekud sa obronaka Fruške Gore, tačnije iz Bukovca kraj Petrovaradina, zaputila se u daleki, beli svet. Sazrevana poput grožđa iz lokalnog vinograda, a uzrila u čoveku koji joj je posvetio život na duge staze. Muzika za ples i još po nešto je poput skupocenog vina.
Album New Ritual Quartet-a Borisa Kovača predstavlja toplu i gostoprimljivu kolekciju autorovih muzičkih radova nastalih za film i pozorište u proteklih dvadesetak godina (izuzetak na albumu je numera „For Sanja”, Lava Kovača). Mada umirujuća i u ravni sa životom koji pronosi, ipak nameće određena filozofska pitanja i dubinu, za koju Dučić kaže da pretenduje da bude i tamna i nevesela.
Ovaj album, homogen i jednoćelijski, kao da je reč o jednoj pesmi ili kakvom sonatoidnom saundtreku, delo je čoveka koji je za svoje radove višestruko nagrađivan i iste publikovao u desetak zemalja. U društvu sa dvadesetak svojih albuma raznorodne muzike (najčešće svrstavane na world music police), nastale u proteklim decenijama, Boris Kovač na ovom belosvetskom izdanju isijava vešte i inteligentne note. Morikoneovski jednostavnim i opojnim temama, kompozicije uspevaju da nas posle nekoliko taktova uvuku u zavodljivi i nadvremenski balkansko-mediteranski zvučni vrtlog.
Digitalna izdanja magazina „Etnoumljeˮ možete kupiti na portalu „Novinarnicaˮ
Slušanjem ove filmične rapsodije uplivava se u svet u kome je tangoidna harmonika upravo savršen par za etnom obojen Borisov saksofon. Svet, gde balkanska molska skala ima najboljeg prijatelja u ritmu valcera, koji je poput mnogih trodela gotovo izumro u savremenoj muzici. Onaj svet gde polukadenca na dominanti ne ograničava i lokalizuje žanr, već potpomaže igru zavođenja i strasti.
Čudesna muzika New Ritual Quartet-a miriše na mora. Mora na čijim obalama žive dobri i srdačni ljudi, koji plesom proslavljaju život u boji. Nalik junacima Kusturičinih filmova u kojima bi se ovakva muzika našla kao integralna podloga.
White world servira ponajviše instrumentalnu muziku. Možda zato što melodije melodike ili one šmekerske na bas-klarinetu pevaju poput likova vizuelnih umetnosti za čije su potrebe nastale. One znaju biti i južnjački tople, poput Borisovog tona na klarinetu ili setno milujuće, kao u „Zojkinom valceru”. Čak ogrnute temperamentnim osminskim akordima na klaviru, ispod kojih protiče gruverski ostinato u basovoj lagi, kao u pesmi „Erotic Tango Macabre”.
Sa druge strane, vokalno-instrumentalne stvari na albumu mirišu na Stingove Touch of Jazz radove. Moguća asocijacija je i na Elvisa Kostela, u fazi sarađivanja sa Četom Bejkerom. Otpevano intimno, ali emotivno razbarušeno i sofisticirano. Umiksan u nivou sa matricom, glas predstavlja još jedan instrument sa multi-instrumentalne palete Borisa Kovača.
Produkcija ovog muzičkog zdanja jeste organska, zdrava. Preko milozvučnog i iznivelisanog tona ploče, stičemo utisak da je reč o perfektno usnimljenom i odsviranom koncertu. Dakle, slušamo muziku koja ne nosi sklonost ka programingu i modernim postprodukcijskim čudesima, već očarava neposrednom prirodnošću.
Kadencira se utiskom da je ovo album za slušanje na repeat. Album koji slavi ljubav i osećajnost. Opojna muzika koja neguje čulnost, melanholiju i ljudskost. Pritom, svako od nas će, pored naznačenog plesanja, sam u sebi naći dodatnu svrhu kolekcije Music For Dance And…
Trackbacks/Pingbacks