Rubrika: Bez paradajza, molim!

„Domaćeˮ u Njujorku

Veče balkanskih trubača, balkanskog tradicionalnog pevanja i balkanskog fjužna; SAD, Njujork, Bruklin/ShapeShifter Lab, 5. april 2019.

Autor: Mila Stojadinović

Sarma Brass Band. Foto: Steven Brock

U intimnoj atmosferi ShapeShifter Laba, dogodio se muzički balkanski sudar. Umetnički organizator koncertne večeri pod nazivom Homemade (Domaće) i jedan od vodećih bubnjara svetske džez scene, Marko Đorđević, okupio je tri različita izvođačka sastava, koja počivaju na korenima iste muzičke misli inpirisane Balkanom: ženska vokalna grupa Rosa, Marko Đorđević sa bendom Sveti i trubački sastav Sarma.

U balkanskom triptihu najpre smo slušali tradicionalno srpsko pevanje u interpretaciji ženskih glasova. Grupa Rosa nastala je 2014. godine u Njujorku sa željom da neguje i sačuva srpsko autentično narodno pevanje, a inspirisana dokumentarnim filmom Devojka se suncu protivila rediteljke Marije Stojnić. Ansambl je i oformljen na inicijativu Stojnićeve i Aleksandre Dende, kompozitorke i pevačice tradicionalne i džez muzike. Danas grupa broji pet članica: Aleksandra Denda (Srbija), Tifani Vilson (Tiffany Wilson, SAD), Šilpa Anant (Shilpa Ananth, India), Astrid Kuljanić (Hrvatska) i Valentina Lombardi (Italija).

Nastup su započele kantalicom „Majka budi Radu u debelom ʼladuˮ, nakon čega je usledila „Tamna noći, tamna li siˮ u jednoglasnom izvođenju, a potom i pesma u stilu starijeg dvoglasnog pevanja na glas „Karavilje, kara li te majka?ˮ. Između otpevanih blokova, Aleksandra je publiku upoznavala sa poreklom pesama i pričom koja se krije u tekstovima. Dok su se članice smenjivale u ulozi vođe – Astrid u pesmama „Oj, ti, Nedo, žuta bledoˮ i „Eh, da mi je ići u svatoveˮ, Aleksandra u „Cele noći ʼladovinaˮ, Šilpa u „Rasti, rasti moj zeleni boreˮ i „Raslo je drvo topolovoˮ – Valentina je solistički otpevala „Gde si bilo jare moje?ˮ. Nastup su završile dijalogom pesme „Čubro, Maro, jesi l’ čula, Maro?ˮ, koja datira iz vremena kad su Srbi bili pod turskom vlašću. Tu su se vešto poigravale smenom „zaprljaneˮ sekunde.

Ovim ipak nije završeno pojavljivanje Rose na podijumu te večeri.

Sa koncertne večeri „Homemadeˮ u Njujorku, aprila 2019. Foto: Mila Stojadinović

Kratak intermeco bio je dovoljan za smenu izvođača na sceni, ali i da se publika pripremi na drugačija sazvučja. Već tokom prve džez numere „That Balladˮ, binu je preplavila lavina muzičke energije. Marko Đorđević, kompozitor i „bubnjar svetske klaseˮ (kako piše časopis „Modern Drummer Magazineˮ), nastupio je sa svojim bendom Sveti – pijanistom Džastinom Salisburijem (Justin Salisbury, SAD) i bas gitaristom Evanom Marienom (SAD).

Više od deset godina Marko piše muziku za „Sveceˮ, koja predstavlja kombinaciju tradicionalnih melodija i ritmova Balkana i džez fjužna. Nakon pesme „Which way is down?ˮ, bend je izveo „10 Large Serbiansˮ.

Odabir mešovitog ritma u obrascu 3+2+3, karakterističnog za podneblje iz kog kompozitor potiče, kao i brzog tempa cele kompozicije, interesantna su muzička sredstva kojim je Marko predstavio „uzavrelu krvˮ svojih sunarodnika.

Naredna pesma u ritmu tanga, pomalo šaljivog i ironičnog (tounge-in-cheek, kako ju je i sam kompozitor opisao), dala je pečat celoj večeri. Reč je o numeri „Home Madeˮ, koja je, dakle, predstavljala tematski lajtmotiv koncerta.

Imali smo priliku da čujemo i poznatu narodnu melodiju „Zaspo Jankoˮ, kada se bendu na sceni pridružila grupa Rosa, zajedno sa gostom koncerta, saksofonistom Janom Kusom (Slovenija). U nekoliko narednih kompozicija – među kojima je „Wise men sayˮ, sa elementima melodije popularne pesme „Can’t help falling in love with youˮ – publika je imala priliku da uživa u naizmeničnim improvizacijama basiste i pijaniste. Svojevrsno muzičko smirenje usledilo je sa pesmom „Svetlanaˮ, koju je kompozitor posvetio svojoj porodici, supruzi Svetlani i ćerki Anđeliji.

Iako smo umetnički izraz Marka Đorđevića mogli da čujemo u svim predstavljenim pesmama sa repertoara grupe Sveti, kreativni vrhunac ispoljio je improvizacijom u poslednjoj numeri „Hipsˮ, pokazavši još jednom neverovatnu tehničku spretnost i kontrolisano, ali emotivno baratanje instrumentom, zaokruživši nastup u strastvenom duhu Balkana.

U poslednjem segmentu večeri slušali smo limeni duvački sastav Sarma. Tano Brok (Brock), saksofonista, klarinetista i frontmen grupe, formirao je bend koji izvodi balkanske energične ritmove i muziku balkanskih Roma.

Svako ko na sceni čuje osam muzičara i prodorni zvuk trube ne može da ostane ravnodušan, pogotovo uz poznate narodne melodije i ritmove, koji podstiču kolektivni osećaj pripadnosti nekom dalekom podneblju.

To je izazvalo publiku da uz zvuke Makedonije i Srbije ustane i igrom upotpuni „domaćiˮ folklor.

Sa koncertne večeri „Homemadeˮ u Njujorku, aprila 2019. Foto: Mila Stojadinović

Jednu od numera Sarma je izvela u susret obeležavanju Svetskog dana Roma. Bila je to romska himna „Đelem, Đelemˮ, na čelu sa pevačicom Ajom (Aya Safiya). Usledila je još jedna koncertna fuzija izvođača, najpre u pesmi iz južne Srbije – „Gugutka guga vo osojeˮ, u interpretaciji grupa Sarma i Rosa, kao i u brzim numerama igračkog karaktera, u metru 7/8, i prepoznatljivoj „narodnoj rumbiˮ, što je bilo podržano Đorđevićevom bubnjarskom palicom. Time je ovo balkanski obojeno veče i završeno.

Publika, koja je, očigledno, uživala u narodnim napevima, autorskim kompozicijama, aranžmanima poznatih melodija balkanskog podneblja, tri izvođačka sastava i preko tri sata muzike, aplauzima je zadržavala muzičare na sceni. Nakon bisa, preostalo im je samo da razmenjuju utiske i nastave sa druženjem u opuštenoj atmosferi bara.