Rubrika: Bez paradajza, molim!

Mongolski zvuci na kineskom festivalu

Utisci sa koncerta Primitivnog muzičkog ansambla Hin an iz Kine; Beograd/Kombank dvorana, 16. februar 2019. godine.

Autor: Danko Strahinić

Foto: Danko Strahinić

Prvi „Kineski festival svetla” u Beogradu doneo je i nastup Primitivnog muzičkog ansambla Hin an, u ne baš popunjenoj Kombank dvorani. Reč je o koncertu koji je deo širih aktivnosti Ministarstva kulture Narodne Republike Kine u okviru inicijativa „16+1” i „Jedan pojas i jedan put” za jačanje uzajamnih veza sa istočnoevropskim zemljama.

„Hin an (Hinggan) – primitivni muzički ansamblˮ dolazi iz oblasti Horkin u Unutrašnjoj Mongoliji (regija Kine). Ansambl je prve uspehe počeo da beleži 2015. godine, kada su, između ostalog, osvojili najvišu nagradu za „homiˮ (khöömii) pevanje.

Foto: Danko Strahinić

Za ovu priliku ansambl je činilo petnaest živopisno odevenih svirača, pevača i igrača. Nastup mongolskih muzičara pružio je publici mogućnost da se upozna sa njihovom kulturom i tradicijom. Kako je i najavljeno, program je sadržao pesme prikladne za sve uzraste. Ređale su se numere u čast zelenih pašnjaka Horkina, o čežnji ljubavnika, želji za povratkom u zavičaj, hrabrim konjanicima, rođenju i životu Džingis-kana, kao i nezaobilazna pesma u čast pijenja, a publika je mogla čuti i jednu od retkih uspavanki.

Ansambl Hin an predstavio je pesme u modernim aranžmanima, prijemčivijim za široku publiku, a katkad i ne baš „mongolskim”, poput onog u desetoj po redu izvedenoj pesmi – „Dođi u moj dom”, koja je zvučala kao sladunjavi kantri-pop.

Posebnost mongolske muzike predstavlja „homi”, tehnika grlenog pevanja prilikom kog izvođač može istovremeno da ispusti dva, pa čak i tri različita tona. Instrumentalnu osnovu čine topšur (topshuur – dvostruna mongolska lauta/bendžo) i morin hur (morin khuur – dvostruna mongolska violina, tzv. violina sa glavom konja). Uz to, među instrumentima se mogla videti i čuti gitara, dok su dva člana ansambla činila ritam sekciju.

Nesporno je reč o odličnim muzičarima, ali posebno treba istaći pevača i svirača morin hura, po imenu Ao Ri Ge Le, i prateće pevačice raskošnih glasova specifičnih boja i izuzetnog raspona: Bai Veiguang, Su Budao i Čen Juanjuan (Bai Weiguang, Chen Yuanyuan). Svakako treba pohvaliti i igrački par – He Šiaodong i Vang Ji (He Xiaodong, Wang Yi) – koji je vešto dočaravao teme pojedinih pesama.

Foto: Danko Strahinić

Slobodan Trkulja, koji je bio u svojstvu domaćina i voditelja večeri, povremeno je bio, čini mi se, napadniji nego što bi trebalo, u svom nastojanju da približi publici muziku gostujućeg ansambla, a u određenim situacijama i ne baš precizan.

Prostor renovirane Velike sale nekadašnjeg Doma sindikata, koji se dokazao kao savršeno mesto za koncerte, ovoga puta nije pružio potpuni ugođaj. Tu se najveća zamerka može uputiti ton majstoru koji nije bio na visini ovog neuobičajenog zadatka.

Foto: Danko Strahinić

Iako mi je muzika stepskih naroda bliska i draža od muzičkog nasleđa drugih azijskih kultura, primećujem da je u relativno kratkom periodu ovo bilo drugo gostovanje muzičara koji predstavljaju istu vrstu stvaralaštva (godine 2015. je u Beogradu nastupio ansambl Ih Cecn). Uz neizostavne pohvale Kineskoj ambasadi u Beogradu zbog toga što je omogućila nastup ansambla Hin an, smatram da bi bilo dobro kada bismo nekom sledećom prilikom mogli da čujemo sastave iz Kine koji izvode neku drugu tradicionalnu muziku ove velike zemlje bogate raznovrsnim nasleđem.