Rubrika: Uši pišu

Babra : Babra

Fonó Budai Zeneház, 2019

Maštovito, raznovrsno aranžirana muzika Južnih Slovena

Autor: Julijana Baštić

Naslovnica albuma „Babraˮ

Ansambl Babra, istoimeni album prvenac, na početku – „Koloˮ. Već na prvim taktovima uvoda noge same pocupkuju, kao da sam se teleportovala u táncház (popularne plesačnice u Mađarskoj).

Razmišljam u sebi, šta je to tako specifično u sviranju mađarskih tamburaških ansambala? Da li je u pitanju određena tehnika sviranja pomoću koje dobijaju „svetao” ton i rezak tremolo, ili sazvuk male sekunde koji se suptilno pojavljuje u melodijama odsviranim na prvoj (duploj) žici prima, ili, pak, odsečno sviranje kontre sa jasnim razlikama u tenuto i stakato izvedenim akordima?

Novu atmosferu i nova razmišljanja donele su naredne dve pesme, „Oro padeˮ, u kojoj je, kao i u pesmi „Majka kćeruˮ, zanimljivim aranžerskim postupcima forma kreirana prema tematici teksta, pa verujem da i oni koji ne govore srpskim jezikom mogu da razumeju poruke ovih pesama.

Babra. Foto: Erdélyi Gábor

Četvrta po redu numera, „Semartinˮ, predstavlja spoj tri pesme – „Sitne boleˮ, „Jaši baba dorataˮ i instrumentalno izvedena „Hajde Todoreˮ u kojoj primaš imitira zvuk samice. Sledeće dve pesme su me, međutim, potpuno iznenadile drugačijim aranžerskim rešenjima, pa sam morala da pažljivije bacim pogled na knjižicu koja dolazi uz CD…

…Ansambl Babra čini pet muzičara koji sviraju više različitih instrumenata. Koller Dániel svira prim, bas prim, kontru, samicu, baglamu; Pozsonyi Dávid svira bas prim, prim, darabuku, tapan; Babcsán Bence svira kontru i klarinet; Varga Veronika svira tamburaški bas i glavni je vokal; Réti Benedek svira harmoniku. Njihova sposobnost da menjaju instrumente omogućava kombinovanje šireg spektra zvučnih boja prilikom aranžiranja tradicionalne muzike.

Dakle, peta numera, koju su verovatno prema Šabanu Bajramoviću nazvali „Šabanˮ, inspirisana je muzikom Roma iz južne Srbije, a izveli su je u maniru svirki u kafanama. Iznenađenje pojačava svedeni muzički izraz naredne pesme „Simbil cvećeˮ, u dvoglasnoj interpretaciji ženskog vokala i baglame.

U pesmi „Domakineˮ, kao i instrumentalnim kompozicijama „Graovskoˮ, „Darkinoˮ i „Makedonsko oroˮ dominiraju klarinet i harmonika u kombinaciji sa tapanom ili tarabukom, naravno, uz pratnju kontre i basa. Kada se prisetim tamburaške interpretacije „Kolaˮ, prve numere na CD-u, imam osećaj kao da slušam neke druge muzičare.

Ipak, moji favoriti su kompozicija „Dunje rankeˮ – gde dolazi do izražaja sposobnost ovih muzičara da kombinuju mađarsku i srpsku tradicionalnu muziku uz vešte promene tonaliteta, pritom ne narušavajući jednostavnost harmonije – kao i kompozicija „Ej, čula jesamˮ, u kojoj su od početnog jednostavnog motiva, postepenim dodavanjem zvučnih boja, nakon četvrte strofe „odlutali” u melodiju plesa kačerac, da bi se ponovo u poslednje dve strofe vratili početnom sazvuku prima i ženskog vokala.

Poslednja numera na CD-u nosi naziv „Lepi Ivoˮ. Tu nas Babra tamburaškim zvukom vraća na početak putovanja. Noge opet pocupkuju same…

Babra. Foto: Krulik Ábel

Pozicionirani na raskršću Istoka i Zapada, ansambl Babra iz Budimpešte izvodi tradicionalnu južnoslovensku muziku u kojoj se prepliću elementi tradicionalne i savremene urbane kulture.

Na albumu Babra, koji je objavila budimpeštanska izdavačka kuća Fonó, nalazi se 13 numera. One donose smene i preplitanja zvučno dominantnih tambura – idioma panonske ravnice – sa zvukom harmonike, klarineta i tapana – reprezenata juga Srbije i Makedonije. Nastavljajući talas sviranja južnoslovenske (tamburaške) muzike u Mađarskoj, koji su pokrenuli Ansambl Vujičić, a potom nastavili Söndörgö, Babra nam potvrđuje činjenicu da je ova muzička tradicija vrlo živa na mađarskoj muzičkoj sceni.