Rubrika: Diskografska planeta

Vardan Hovanissian & Emre Gültekin : Karin

Muziekpublique, 2018

Jedan drugačiji, zadivljujući svet

Autor: Vanja Ilijev

Vardan Hovanissian & Emre Gültekin – Karin

Verovatno vam je poznata situacija kada pustite muziku da vam „pravi društvoˮ, pa nastavite da vozite, čitate knjigu ili radite nešto drugo. Ako bi vam se desilo da, isto kao što sam i ja u ovom slučaju učinio, pustite tokom vožnje disk Karin, verovatno biste u jednom momentu shvatili da ste prestali da pratite put. Iako na samom početku lagani i umirujući zvuk jermenskog duduka deluje kao muzika za usputno slušanje, to nikako nije slučaj. Već od prve numere „Houcherˮ (što bi trebalo na jermenskom da znači sećanje), bivate uvučeni u jedan sasvim drugačiji svet od onog u kom se sada, u 21. veku nalazimo. „Sećanjeˮ je tradicionalna melodija, koja bez reči priča priču svih onih koji su se u prošlosti borili za bolji život i onih koji će nastaviti tu borbu u budućnosti. To je svet u kom vreme stoji, i u kom važe sasvim druga pravila.

Tamo su sećanje, ljubav i patnja u istoj ravni, i ravnopravno postoje u svakom čoveku pojedinačno, kao i u kolektivnom sećanju celog naroda.

Ako ste otvoreni za muziku koja dolazi iz duše, ova će vas sasvim sigurno uvesti u sećanje jermenskog naroda, koji se vekovima bori za svoje postojanje, za svoje mesto pod suncem. Mada su ta borba i takva patnja univerzalne, i lako ih je povezati sa svim narodima Balkana i Bliskog Istoka, ipak je ovo priča ispričana na svoj način.

I, da ne biste kao slušalac naivno pristupili slušanju albuma, preporučujem stilom dobrog trgovca da prvo pročitate „uputstvoˮ, tj. knjižicu koja ide uz disk, te da tako bolje spoznate dubinu projekta, čiji su nosioci Vardan Hovanissian, Jermenin, koji svira duduk i tav shvi (vrsta duge frule) i Emre Gültekin, Turčin iza čijeg imena stoji gomila žičanih instrumenata tipa tambure (bağlama, kopuz, cura, üçtelli, şelpe, divan). Uz svaku numeru ide prateći tekst. Postoji i deo na engleskom tako da možete lakše ući u priču. Videćete da je svaka od tih numera legenda za sebe.

Pesma „Germir Bağlarıˮ, pod rednim brojem 7, je priča o seoskoj budali, koja prosi gospodarevu ćerku. Gospodar mu dozvoljava da se oženi pod jednim uslovom – da to bude kada se sneg otopi sa planine. Legenda kaže da je proveo ceo život gledajući u planinu i čekajući da se vrh zazeleni.

Na mene je posebno ostavila utisak numera broj pet, „Hamchena Parˮ. To je igra (plesala se u krugu) jedne manje grupe Jermena sa severo-istoka Turske, koja, iako muslimanske veroispovesti biva takođe deportovana, najvećim delom u Rusiju, ali i po celoj Evropi. Upečatljiva je i numera broj devet, „Qalma Damtskelvaˮ, gruzijska tradicionalna ljubavna pesma, koju ćete slušati iznova i iznova.

Žena me je proklela svojim očima,

a niko ne može da mi kaže zašto.

Nedostaje mi njen umilni glas,

i njena senka me proganja.

Volim da slušam taj glas,

koji ostaje večno u mojim mislima.

Ako samo malo poznajete istoriju dotičnih prostora, znaćete da su Jermeni i Turci vekovni neprijatelji i da ih, osim vere, razdvajaju i stotine hiljada proteranih i pobijenih. Možda nekome deluje da ovo nije mesto za iznošenje takvih detalja, ali, po meni, jeste vredno pomena, jer album Karin dokazuje upravo da, i pored pomenutih barijera, umetnost i muzika jesu polje zbližavanja i spajanja.

Spisak muzičara koji su doprineli albumu je relativno dug, ali je rezultat nemerljivo veći. Napomenuću da je svaki od učesnika vrhunski umetnik na više instrumenata. Među dvanaest kompozicija, nalazi se pet autorskih, a ostalo su tradicionalne teme, odlično aranžirane. I to tako dobro, da ni u jednom momentu nemate utisak da je odstupljeno od izvornog zvuka. U nekim aranžmanima se tek naziru pojedini klasični instrumenti, ali je to urađeno sa velikim oprezom, tako da ne para uši, pa izvorno muziciranje neometano ostaje u prvom planu.

Topla preporuka je da u svojoj CeDeteci posebno mesto namenite baš ovom delu Vardana i Emrea. Zato što su tu zastupljeni izvrsni muzičari, zato što su sve kompozicije vrhunski aranžirane i upakovane, zato što svaka od njih ima priču koja prevazilazi vremenske i prostorne okvire i zato što će vas disk, svaki put kada ga pustite, poput čarobnog ćilima odneti u neko drugo vreme i na neko drugo mesto. Gde se mitovi i legende još uvek prepliću sa stvarnošću.